Dobrovoljno vatrogasno društvo Pula

Početak vatrogastva na Pulskom području datira od davne 1878. godine, kada je nakon velikog požara na kući gospodina Masserotija, Općinsko vijeće na čelu s gradonačelnikom, gospodinom Antoniom Barsanom, donijelo odluku o osnivanju vatrogasne postrojbe s 24 vatrogasca raspoređenih u dvije čete.
U Puli su uz vatrogasnu postrojbu grada djelovale i vatrogasne postrojbe u privatnim tvrtkama, posebice u industriji, a postojale su i dobrovoljne vatrogasne udruge, koja nisu bila kao današnja društva, i društva koja su u bivšoj Jugoslaviji nastala nakon Drugog svjetskog rata.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Pula, davne 1951. godine nastavilo je ponovno s aktivnostima, koje su bile prekinute zbog ratnih zbivanja II. svjetskog rata.
Samu misao o ponovnom oživljavanju i registraciji društva pokrenula je nekolicina entuzijasta na čelu s pokojnim gospodinom Rugola Antonom koji je tada izabran za predsjednika društva te Mirkom Halerom i Stevom Trumbitašom, koji su izabrani za tajnika i zapovjednika društva.

Oprema društva bila je jako siromašna, ali dovoljna za prvo stručno školovanje i uvježbavanje mladih vatrogasaca. U tom trenutku društvo je posjedovalo jednu pumpu sa potrebitom opremom, ljestve kukače i nekoliko penjačkih užadi.
Okupljanje i uvježbavanje vatrogasaca vršila su se u Vatrogasnoj četi (danas JVP Pula), u Dobrilinoj ulici, gdje su se najčešće izvodile vatrogasne vježbe, vršila obuka i školovanje mladih vatrogasaca.
U nekoliko godina djelovanja društvo je naraslo na 90 članova svih uzrasta, od djece, mladeži i odraslih (muških i ženskih članova).
Službene prostorije društva bile su u Premanturskoj ulici koje su služile kao spremište i učionica, gdje su se učili prvi stručni termini i detalji o vatrogastvu. Svaki detalj i svaka nova vježba bile su od velike koristi, jer je upravo tako stvoreno nekoliko ekipa koje su mnogo puta sudjelovale u svim aktivnostima.
Društvo je u svom radu imalo dosta problema oko smještaja, prostori koje je društvo koristilo u Premanturskoj ulici dati su poduzeću Mehanika.
Društvo se preseljava u Dom braće Ribar, potom u Mjesnu zajednicu Mirna, što je otežavalo rad kao i sam razvoj društva.
No i pored svih nedostataka, volja i entuzijazam članstva postojao je sve do sedamdesetih godina kad se dolazi na ideju da se u gradu Puli osnivaju DVD-a po Mjesnim zajednicama.
Tom idejom DVD Pula prestaje sa radom i umjesto njega osnivaju se DVD Mirna i DVD Stoja, koji nastavljaju sa vatrogasnom djelatnošću u Puli.

Dobrovoljna vatrogasna društva Stoja i Mirna od Vatrogasnog saveza općine Pula, bili su opremljeni sa minimalnom i najnužnijom opremom za obuku vatrogasaca i gašenja požara otvorenog prostora, a smješteni su u prostorije Mjesnih zajednica.
Problemi sa kojim su se susretali i jedno i drugo društvo bili su prostori za smještaj vozila i opreme kao i za samu aktivnost kojom su se društva bavila, a bavila su se preventivno - operativnim radom, obukom odraslih vatrogasaca. Sa djecom i mladeži obavljali su praktični dio obuke i vježbi u dobrovoljnim društvima, dok su teoretski dio obuke obavljali nastavnici u osnovnim i srednjim školama.
Problem sa kojim su se društva susretala bili su i financijske naravi. Novaca nije bilo pa su se društva snalazila kako su znala i umjela, obavljali su se raznorazni poslovi pružanja usluga vatrogasnih osiguranja, poslove čišćenja i uređivanja kampova Arenaturista, a sve kako bi se namaknula sredstva za funkcioniranje i opremanje društava.
Takvo stanje trajalo je sve do 1988. godine, kad dolazi do prestanka rada DVD Mirna zbog nedostatka financijskih sredstava i smještajnog prostora te dio članstva i opremu preuzima DVD Stoja koje je bilo u nešto povoljnijem položaju koji su svojim radom u dvorištu Mjesne zajednice Stoja izgradilo jednu garažu i spremište.
DVD Stoja nastavlja sa svojim djelovanjem do 1995. godine, kad dolazi do preregistracije društva promjenom imena, odnosno naziva društva i vraćanjem prvobitnog imena Dobrovoljno vatrogasno društvo Pula.